Brojka koju neki smatraju sretnom, a neki suprotno od toga, za otok Krk u cjelini se pokazala sudbinskom. U sedmome stoljeću otok naseljavaju Hrvati, sedam su ga puta napadali gusari. Sedmi iz loze Frankopana, Ivan, bio je posljednji krčki knez.
U novije vrijeme otok Krk čini sedam jedinica lokalne samouprave. Jedna od njih je Općina Dobrinj, a i njezino je središte pod znakom “sudbinskog” broja. Iz sedmog je tek pokušaja, kaže legenda, dotad bezimeni “bijeli grad usred otoka” dobio ime. Nadjenuli su mu ga upravo oni, koji su u potrazi za plijenom otišli odavde praznih ruku a punog srca, u uvjerenju da “ovdje žive samo dobri ljudi, kad i neprijatelje primaju kao svoje”.
Geografski položaj Dobrinj opisala je narodna pjesma, neslužbena himna Dobrinja: bijeli gradić usred otoka, do kojeg se može jedino preko potoka, slobodan je prijevod s dobrinjskog dijalekta. A kad, s koje god strane otoka, preko potoka kročite u Dobrinj, zakoračit ćete u 1100. godinu, do kud seže pisana povijest ovoga kraja. Te je godine nastao “krsni list” Dobrinja i Dobrinjštine, Listina slavnog Dragoslava, iako je povijest ovog kraja započeta davno prije pisanih tragova. Ti su tragovi, u obliku materijalne baštine i danas sveprisutni – od staroga dijela grada, koji je i danas sačuvao autohtoni, obrambeni oblik, do lokalnog trga, Place, okružene platanama koje odlijevaju vremenu.
Tu je i park, “Jardin”, kojim je šetao u svjetskim razmjerima poznati književnik Ivo Andrić.
